Ko se prije može adaptirati, brže će prebroditi krizu


Muhamed Baručija je vizuelni umjetnik, najpoznatiji kao pejzažni arhitekta, odnosno ulični crtač iz Sarajeva, čiji rad je Galerija “Brodac” predstavila u petak uveče. Oni su, naime, shodno vanrednim mjerama izazvanim pandemijom virusa korona, uživo prenosili rad Baručije iz njegovog ateljea, a tim povodom umjetnik je govorio i za “Nezavisne”.

NN: Za početak, kako provodite vrijeme izolacije?

BARUČIJA: Kao i obično, vrijeme u izolaciji nije ništa novo za mene, osim što imam mnogo više vremena da svoje misli usmjerim na konkretne probleme s kojima ću se sretati nakon svega ovog što će dovesti do raznih kriza i promjena u društvu i svemu ostalom. Rutina je ista, osim nekih socijalnih aktivnosti, kao što su druženje, rad na terenu, dogovori za posao i slične aktivnosti koje su prije bile obavezne i normalne. Vrijeme je raspoređeno tako da većinu dana radimo na nekim projektima koje imamo, projekti pejzažne arhitekture i arhitekture kao i dizajna, a potom se vrijeme provodi u crtanju, slikanju, fizičkim aktivnostima, kako nema treninga, pa onda u nekoj samostalnoj šetnji i možda posjeti roditeljima koji su u ovim kritičnim skupinama. Uglavnom je sve isto, samo što se malo više vremena otkrivaju ljepote ovog života koji je uvijek bio zen, a to je crtački i umjetnički, gdje se dijete zna igrati samo sa sobom, to je nekako sreća u nesreći.

NN: GalerijaBrodacu petak uveče predstavila je uživo Vaš rad. Ulični umjetnici inače često rade pred publikom. Koliko takav proces ruši mistifikaciju o umjetnicima kao osobenjacima, kojima je inače potrebna izolacija, a ne samo danas u vanrednoj situaciji?

BARUČIJA: Pa sada, kada smo došli na kraj jedne ere, posebno u svim segmentima života, drago mi je da su ljudi vidjeli kako i šta ja radim uživo. Razmišljao sam neko vrijeme šta bih to mogao ponuditi, pa sam pokušao nekako odgovoriti situaciji u kojoj se nalazimo. Mislim da nisam mnogo otkrio. Ipak, ulična umjetnost i dalje ostaje tamo gdje i jeste, ali možda su ljudi vidjeli kako i koliko efikasno to nekad izgleda u kontrolisanim uslovima. Ipak, nikad ništa neće moći zamijeniti tu improvizaciju i sve ono što čini uličnu umjetnost, odnosno grafite. Moram samo reći da Galerija “Brodac” sigurno predstavlja jednu ustanovu koja zapravo ide u korak s vremenom, stvara dobre prilagodbe situacijama i ne mari za nečim što je bilo nekoć. To namjerno govorim u tom smislu jer sve galerije i neke likovnjačke nazovi ustanove nisu dale prostora izvornim uličnim umjetnicima i nikad nisu davale prostora buntu i realnom. Ja samo mogu da odam poštovanje galeriji koja podržava sve naše i moje ideje koje ponekad znaju biti naporne, ali ipak to je prostor u kojem mogu da radim što želim pa ga zato iznimno podržavam.

NN: Jedno od pitanja postavljenih iz GalerijeBrodacjeste:Postoji li jedinstvo svijeta u problemu?” Koliko smo jedinstveni na globalnom nivou i da li mislite da ćemo iz ove krize izaći bolji i jedinstveniji?

BARUČIJA: Ovo je jedinstvena prilika da individualno odlučimo kako ćemo poslije. Moj prijatelj Ajdin Kapidžić radi jednu izvrsnu stvar, intervjuiše prijatelje i poznanike u nekom kao poluformalnom razgovoru i pita ih o svemu. Skoro je jedan stariji čovjek iz Pariza dao jedan divan komentar kako je nakon svake katastrofe ili problema dolazilo do pada postojećeg sistema. Jasno je da je ovo vrlo težak udarac za ljudski rod, koji se najbrže adaptira na određenu situaciju. Nadam se da ćemo kolektivno uvidjeti koliko smo otišli daleko u nekim glupim porivima i kako će nešto što vrijedi kao preuzeti i pobijediti sistem. Vrlo je bitno da se čovjek vrati na neke osnovne funkcije i da usavršava neke vještine koje su bitne. Ipak ćemo se složiti s tim da nam sad neki fudbaler ne znači ništa, dok ministar zdravstva koji je sposoban znači svu svjetlost dana, a naučnici iz Kine koji su ažurni i bore se i rade na savladavanju problema predstavljaju svu sreću. U suštini, ništa neće biti bolje samo će biti drugačije, promijenit će se sistem vrijednosti, ko se prije može adaptirati, brže će prebroditi krizu, samoodrživost će biti veoma bitna, a političari, ako nisu autoritativni lideri, neće moći postojati.

NN: U najavi za jednu Vašu izložbu pisalo je da Vas ne opterećuju svakodnevni narativi, prezagušeni politikama i pogrešnim ideologijama te da želite podići javnu svijest o temama vezanim za klimatske promjene. Kako se uspijevate izdići iznad dnevnopolitičkih tema kojima nas svaki danbombarduju“?

BARUČIJA: Davno sam shvatio da je ovaj planet mnogo star. Generalno, život na planetu je isto toliko star. Kada pokušavate shvatiti vrijeme koje ste proveli i koliko je sve veće od vas, najbolje što možete uraditi je očistiti svoj um i što više raditi na tome da shvatite da je žir ili bilo koje sjeme veće i donosi više nego vaša vlastita opstojnost. Vrlo je kratak boravak na planeti da bih se brinuo o tome kako je moja država podijeljena i kako ima mnogo problema. Generalno, ja bježim od vijesti i silnih informacija i ne konzumiram ih često, vrlo je bitno prepoznati šta vas čini anksioznim te raditi na tome da proživite svoj život na ovom planetu jako kvalitetno i da uživate. Rad i fokus na stvaranje su stvari koje vas udaljavaju od svakodnevnih stvari koje vas mogu smoriti u svim momentima, teško je to naučiti, ali vrijedi se fokusirati na to i uštedjeti više vremena nego što će se izgubiti.

NN: Koliko je razvijen street art u BiH? Postoji li scena i može li se živjeti od ovakve vrste umjetnosti?

BARUČIJA: U suštini, ja uvijek kažem da ta forma kod nas ne postoji. Postoji, ali to su grafiti crtači, odnosno ljudi koji to rade iz strasti bez naknade. Ljudi koji svoj likovni rad nazivaju street artom, a pri tome nisu crtači grafita spadaju u neku drugu kategoriju, to je opet moje mišljenje. Što se toga tiče, ima neka scena koja egzistira neko kraće vrijeme i raste. Jedini je problem što nije razvijena stilski i nije otišla malo dalje. To je pretežno problem malog broja radova koje možete vidjeti od istih tih umjetnika. Ja crtam veoma mnogo, ali crtam slova, odnosno grafite, mnogo više nego murale, koje crtam na festivalima ili ako me neko traži za neki plaćeni crtež. To je uvijek bio dobar hobi za mene, jer sam uživao i kad bih zaradio novac, osjećao sam se ushićeno i sretno. Ne znam jesam li odgovorio, scena u nekim okvirima postoji, ali generalno je to daleko od scene u kojoj konstantno nastaju radovi.

NN: Danas postoji nekoliko festivala u regionu koji se bave uličnom umjetnošću. Koliko su oni korisni za umjetnike?

BARUČIJA: Festivali su super, jer dobijete priliku za oslikavanje velikih površina te možete pretežno raditi što želite da vas niko ne uslovljava. Iz te perspektive veoma je dobro i lijepo crtati na festivalima, te se umjetnici upoznaju i dolazi do interakcije. Preteča festivala ove forme su graffiti jamovi, gdje imate mnogo crtača grafita koji svi skupa rade individualno zajedničku sliku. Grafiti su otac svih likovnih umjetnosti koje su se prebacile na ulicu i moja najljepša iskustva su sa takvih fesitvala i najbolja prijateljstva, a najbolji, kako ih nazivamo, strit artisti porijeklom su iz grafiti svijeta. Bio sam na mnogo festivala i moram reći da jedva čekam da idem na “Zen Opuzen” ponovo, jer za mene je to najbolji festival.



Izvor


Pratite BijeljinaCaffe.info putem društvenih mreža Facebook i Instagram.